ODGOJ PASA 1

pregled sadržaja: 1. Uvod 2. Smisao odgoja i rada s psima 3. Važnost nagrađivanja i korigiranja 4. Dolazak šteneta 5. Hodanje na povodniku 6. Boks 7. Zaključak

1. Uvod Ova skripta je napisana u svrhu razumijevanja čovjekovog najboljeg prijatelja-psa. Cilj mi je bio približiti pseći svijet ljudima koji imaju, a pogotovo onima koji tek namjeravaju nabaviti psa. Ovo nisu upute kako školovati psa (jer pas se ne školuje na temelju nekoliko stranica papira.), ovo je samo način na koji bi svi mi koji imamo pse trebali razmišljati. Da bi nam pas postao naš najbolji prijatelj potrebno je surađivati s njim zadobiti njegovo povjerenje, i najvažnije biti mu uzor, vođa, onaj koji ga vodi kroz život, onaj od koga uči, s kojim prolazi najljepše i najružnije (najstresnije) trenutke svog života, i u konačnici; biti mu onaj uz koga će i završiti svoj život..-puno puta se zna reći da je pas otišao od kuće kako bi završio svoj život; međutim to se dogodilo upravo zato što tokom svog života nije imao nikoga tko mu nešto znači, nikoga tko zaslužuje da i zadnje trenutke svog života podjeli s njim. Pas je umro sam isto kako je i živio-sam. Da bi se približili psu potrebno je da razmišljamo na njihov način. U njihovom svijetu vlada jedan zakon: zakon čopora. U čoporu postoji vođa čopora (alfa). Vođa je sinonim za inteligenciju, odlučnost, čvrstoću, njemu nitko ne naređuje, svi mu se podređuju i poštuju ga. Pošto se naš pas odvaja od psećeg čopora u dobi između 7-12 tjedna (obično), dolazi u jedan drugi čopor, a to je obitelj, gdje također očekuje da i dalje postoje pravila ponašanja kojem ga je učila njegova majka (kuja), pas od nas očekuje da preuzmemo njezinu ulogu u njegovom životu. na vrh

2. Smisao odgoja i rada s psima Većina ljudi prije nabavka psa ne razmišljaju o tome, na koji će način pristupiti štenetu kada dođe u obitelj, nego uglavnom se sve svodi na to tko će biti zadužen za njegovu šetnju ,češljanje, kupanje. Obično to izgleda ovako: -u početku (do puberteta) psić nauči par osnovnih naredbi (sjedni, lezi, dođi), međutim kada nastupi pubertet pas postaje neposlušan a vlasnici misle kako je on samo još mali i razigran i da će ga to proći kada navrši 1 god. (kao uozbiljit će se;)), a u međuvremenu se pas ponaša sukladno svojoj volji.U slučaju da je pas koji spada u veće pasmine onda obično i šetnje postaju naporne jer pas neprestano vuče povodnik, njuška, hoda ljevo desno ispred vlasnika. Takva šetnja naravno nikome nije ugodna, a pogotovo ne vlasniku pa obično dolazi do toga da je pas sve manje u šetnji ili vlasnik jednostavno psu skine povodnik (i time ugrožava njegovu sigurnost, ukoliko je pas u gradu) a onda pas nastavi po svome, odlazi od vlasnika za svojim poslom a vlasnik obično trči za njim (tko tu koga vodi u šetnju?) U međuvremenu dok čekamo da prođe godina dana (kako bi se naš pas uozbiljio i postao poslušan) dogodi se (ukoliko imamo imalo dominantnijeg psa) da nekog čak i ugrize ukoliko mu se pokuša uzeti kost ili nešto sl. Medutim i za to imamo opravdanje i preko toga prijeđemo kao da se ništa nije dogodilo. Onda dolazi godina dana, dugo očekivana, proslavio se prvi rođendan, ispekla se torta psu,a ono dan poslije opet isto; pas ništa poslušniji niti ozbiljniji. Tada postepeno dolazi do razočaranja, to nije onakav pas kakvog smo mi očekivali, nemožemo s njim normalno prošetati gradom a da nas ne nateže za povodnik čim vidi drugog psa, nemožemo sjesti na terasu kafića i popiti kavu a da naš pas mirno leži kraj nas, a o tome da pustimo psa među druge pse i da ga pozovemo kada odlučimo krenuti kući nesmijemo niti razmišljati.- u takvoj situaciji niti je pas niti vlasnik sretan, jer će doći do postepenog smanjivanja interesa za psa, pas će sve manje vremena provoditi vani, a izlazak s psom će nam prestavljati mučenje. Naravno da pas osjeti našu ljutnju i razočaranje, međutim on ne shvaća zašto smo mi takvi, on se samo ponaša onako kako smo ga mi naučili. Naravno da u takvim situacijama dolazi i do toga da pas postane razočaran i zatvara se u sebe. Kako ne postići ovo??? Smisao odgoja psa je jednostavan; nama služi da sa našim psom možemo izaći u normalnu šetnju, znajući da ga imamo pod kontrolom i da nam neće negdje završiti pod autom samo zato što ga nismo mogli pozvati dok je trčao za mačkom, a psu omogućuje da shvati svoj položaj u obitelji (čoporu), te da se kroz odgoj (znaci učeći) mentalno razvija, osjeti suradnju sa svojim vođom (vlasnikom) -takav odnos veseli psa, jer je to za njega posve prirodno. Inače psi su puno zadovoljniji kada znaju na čemu su, kada žive u jednom svijetu na kakav su oni navikli -znači da imaju superiornijeg od sebe-vođu (alfu). Nastavljajući školovanje psa, npr.radnih pasa, vidimo zadovoljstvo u radu psa. Zbog čega??. Upravo zbog toga što se radni psi školuju tako da se njihovi prirodni nagoni iskoriste u svrhu školovanja.Tjekom školovanja mi iskorištavamo i potićemo nama korisne pseće nagone, ali i suzbijamo loše pseće nagone. Objasnit ću na primjeru spasilačkih pasa kojima je zadaća pronalaženje živih i/ili mrtvih osoba u ruševinama, snjegu, nepristupačnom terenu. Pas se školuje na taj način da se kompleks lovačkih nagona (nagon za pljenom, slijeđenjem, traženjem, donošenjem pljena u čopor, djeljenem pljena….) iskoriste u svrhu traženja ljudskog mirisa. Drugim riječima pas se ponaša kao i njegov predak-vuk-lovi, slijedi, traži plijen i donosi ga u matični čopor da ga podjeli s ostalima. Naravno, plijen nije zec (kao što je vuku) nego loptica, a plijen dijeli sa svojim vođom, suradnikom, tj. svojim vodičem (vlasnikom). Ovim primjerom sam samo htio napomenuti koliko daleko možemo stići ako se prema psu zaista ponašamo kao da je pas, poštujući njegova pravila života. Time i on postaje sretniji jer živi život za kakvog on zna. Život kojem ga je počela učiti njegova majka kuja, a mi ćemo nastaviti.

3. Važnost nagrađivanja i korigiranja Pod poslušnog i dobro odgojenog psa smatramo onog psa koji u svakom trenutku izvršava naredbe zadane od strane vlasnika. Međutim da bi dobili takav stupanj poslušnosti bitno je tijekom odgoja psića biti vrlo dosljedan i uporan, drugim riječima, moramo moći od psa dobiti ono sto smo tražili. Općenito naredba označava radnju ili položaj tijela u kojem pas ostaje sve do trenutka dok vodič ne izrekne neku drugu naredbu ili psa oslobodi naredbe (oslobađanje ili vađenje iz naredbe znači da je pas nakon tog trenutka slobodan) Naredba psu se izriče po principu: IME PSA+NAREDBA, i to samo jednom. Nakon toga se očekuje da pas izvrši naredbu. U protivnom slučaju se korigira. Vazno je da se pas korigira sve do onog trenutka dok ne izvrši naredbu na pravilan način. Ako ne zahtjevamo da pas od prve posluša, tokom odgoja doći će do toga da če pas izvršavati naredbe samovoljno, tj. sam će odabirati trenutak kada će poslušati a kada ne, što naravno nije prihvatljivo. Tokom procesa učenja naredbi psa je potrebno svaki puta nagraditi i to obično nekom poslasticom koja je ukusnija od uobičajene hrane koju pas jede (meni su se dosta dobre pokazale hrenovke,sir,ili frolići). Ovo je naprosto nužno zbog toga da pas poveže naredbu s nagradom (nečim finim i ukusnim), te da mu to ujedno bude motiv zbog kojeg će izvršavati naredbe, a osim toga dobit ćemo da nam pas veselo izvršava naredbe. Ukoliko psa budemo učili čisto na autoritet, znači na prislilu (da ga kaznimo ukoliko ne izvrši naredbu) dobit ćemo da će pas izvršavati naredbe zbog straha od kazne, a ne zbog volje za suradnjom. Kao što vidimo nagrađivanje je veoma bitan faktor u odgoju šteneta. Također je bitno psa hvaliti, za dobro učinjenu naredbu, obično izgovarajući bravo, dobari si veselim tonom, jer na taj način pas razumije pohvalu. Ukoliko pohvala bude oštra i kratka pas je neće doživit kao pohvalu već kao zabranu. Još jedan oblik nagrade može biti i igra, koju će pas dobivati nakon dobro odrađenih vježbica, znači na kraju treninga. Pravilna igra sama po sebi je kompleksna stvar i ja je nebi objašnjavo tako detaljno, već ću pokušati objasniti igru na što jednostavniji način a da ipak bude pravilna. Igra psu predstavlja ubiti lov na plijen (isto kao što vuk lovi zeca, tako će našem psu igračka biti zec). To znači da mi moramo stvoriti igru koja će sto više sličiti realnosti, tj. animirati igračku na način da zaista psu predstavlja pljen. Važnost je u tome da pas ima igračku koja mu neće biti stalno dostupna, već onda kada se vi odlučite igrati s psom. Od igrački najboljom se pokazala loptica stavljena u čarapu jer najvjernije simulira kretanje plijena. Sa psom se igramo tako da igračku vučemo po podu što će zainteresirati psa te će krenuti u lov za lopticom. Nakon što je zagrize pas će početi vući lopticu prema sebi. U tom trenutku mi također vučemo lopticu prema sebi ali ubrzo je puštamo da je pas odnese (to je za njega ulovljeni pljen.) U tom trenutku nesmijemo učiniti pogrešku i krenuti loviti psa, jer će pas bježati od nas, nego ukoliko želimo da nam pas uvjek nosi lopticu krećemo se trčeći ispred psa, i kada nam je pas donese, ponudimo mu ukusni zalogaj u zamjenu za igračku, te spremimo igračku. Važno je za napomenuti da nikada nesmijemo psu uzimati lopticu iz usta, ili mu ne dozvoliti da je on odnese, jer će to izazvati frustraciju kod psa i smanjit će mu se želja za igrom. Važno je da bi se održao veliki motiv za igrom, ne igrati se sa psom često, nego samo nakon dobro odrađenih vježbi i to vrlo kratko (par minuta.) Također se možemo igrati na način da psiću sakrivamo lopticu a da je on traži, tako da u početku psa zainteresiramo za lopticu igrom ,te nakon što zamjenimo za hranu, psiću ponovno pokažemo lopticu te je sakrijemo na neko obližnje mjesto, tako da pas vidi u kojem smo pravcu odnijeli lopticu, ali ne i točno mjesto sakrivanja te pustimo da je psić traži.Nakon što je nađe psić će je veselo uzeti, tada mu treba dopustit da se poigra sam s lopticom te nakon kraćeg vremena ponovno zamijeniti za hranu. Bitno je da mjenjamo plijen (lopticu) za hranu u trenutku dok pas ima igračku u zubima a ne kad je spusti na zemlju.