ODGOJ PASA 2

4. Dolazak šteneta (Kažnjavanje, korekcija, osnovne naredbe) Obično se postavlja pitanje kada početi učiti psa nečemu. Odgovor je odmah čim dođe u kuću, u obitelj. Zapravo mi tada ne počinjemo ništa novo, samo nastavljamo započeto. Ispravan odnos je da se psiću odmah jasno definiraju pravila ponašanja, prvo što pas mora naučiti je ono što smije a što nesmije. Tu dolazimo do prve naredbe koju će nas psić naučiti a to je naredba FUJ ili NE a označava zabranu. Da bi psu olakšali shvaćanje uvest čemo tvz .korekcijsku i apsolutnu zabranu. Apsolutna zabrana: izriče zabranju ponašanja (radnje) koja niti u jednoj situaciju nije dozvoljena. Obično se izriče sa FUJ. Npr; to je uzimanje hrane s poda, griženje povodnika, glodanje namještaja i sve ono što ne želite da vas psić ikada radi. Korekcijska zabrana: izriče zabranu trenutnog ponašanja (najčesće promjenu položaja tijela), koje u određenem trenutku nije poželjno dok u općenitom smislu je. Obicno se izriče sa NE ili MA Npr: ovakav oblik koristimo kada psića učimo nekoj naredbi (koja označava položaj tjela). Ukoliko psu naredimo SJEDNI a naš psić nakon nekog vremena legne (promijeni položaj tijela) ili ustane, onda izričemo korekcijsku zabranu i vraćamo ga u prvobitni položaj. Način kažnjavanja: Zabrana FUJ (apsolutna zabrana) izriče se kratko ali oštrim tonom, te pri tome primamo psića rukom za šiju te ga 1-2 puta protresemo. Ukoliko psić nakon toga ponovo učini zabranjenu radnju, moramo ponoviti postupak -sve dok psić ne odustane od radnje koju je htio izvršiti. Inače ovo je način (ispravan) na koji se psiž kažnjava za neželjeno ponašanje. Metode poput udaranja psića novinama ili sl. nije primjereno niti efektivno poput ovog načina - ponovno zbog toga što je ovaj način potpuno prirodan i normalan u psećem svijetu, te psiću potpuno razumljiv. Posebno bi obratio pozornost na trenutak kažnjavanja za uzimanje hrane s poda. Psića je potrebno kazniti neposredno prije uzimanje hrane s poda, a ne u trenutku žvakanja hrane, jer bi ga tada kaznili za sam čin žvakanja sto je apsurdno. Način korigiranja: Kao što je već rečeno izražava se pomoću zabrane NE primjenjuje se obično u procesu učenja naredbi (označavaju položaj tijela ili radnju). Korekcija (ili zabrana) se izriče tek u trenutku kada psić pogriješi, tj. promjeni položaj tijela. Vrši se tako da u trenutku kada psić pogriješi se kratko i glasno izrekne NE i ponovi naredba koju zahtjevamo da psić izvrši. Nakon što psić pravilno izvrši naredbu pohvalimo ga i nagradimo. Nakon što smo psiću jasno definirali pravila ponašanja (kućni odgoj) vrijeme je da pas nauči prvu naredbu koja će označiti položaj tijela a to je SJEDNI. Naredba opisuje položaj tjela (sjedenje) sve do trenutka dok od psa ne zahtjevamo nešto drugo ili ga oslobodimo naredbe.Ovo je način kako ćemo psa naučiti toj naredbi: Naredba SJEDNI: uzmemo u ruku komadić ukusnog zalogaja, pokažemo psu (moramo ga zainteresirati) te lagano dižemo ruku iznad njegove glave. Pas će prateći pogledom ukusan zalogaj sjesti. U tom trenutku psu dajemo zalogaj uz veoma veselu pohvalu. Pustimo da psić odsjedi 5-10 sec. Ukoliko se pas počne ustajati izrecimo glasno i oštro zabranu NE te ponovimo naredbu SJEDNI, vračajući rukom lagano psa u početni položaj (ruku mu položimo na zadnji dio tjela te ga lagano pritisnemo prema dolje). Ova radnje se naziva korekcija. Korigirajmo psa sve dok ne ostane sjedeći u početku bar 5 sec. Nakon toga ponovno pohvalimo i nagradimo psa te ga oslobodimo naredbe. Ovim osim što učimo psa da pouzdano ostane sijediti, postižemo i autoritet kod psa dajući mu jasno do znanja da smo mi alfa koja određuje način ponašanja što je veoma bitno u stvaranju čistog odnosa sa psom. Naredbu SJEDNI također bi bilo dobro vježbati prije hranjenja psića i to na način da pas ostaje sjediti ispred nas sve dok ne spustimo zdjelicu ispred njega te mu dozvolimo dolazak do zdjelice. Ukoliko psić krene prije nego što smo mu dozvolili potrebno ga je obavezno korigirati. I na ovaj način postavljamo našem psiću jasno do znanja tko je alfa, pošto je u čoporu, alfa (vođa) čopora taj koji određuje tko se kada hrani i dozvoljava uzimanje hrane ostalim pripadnicima čopora. Nakon što je naš psić naučio sijediti duže vremena, vrijeme je da krenemo s učenjem komande DOĐI. Prije toga je potrebno da sami sebi razjasnimo što želimo od psića prilikom izdavanja komande dođi. Standardni opis komande dođi je sljedeći: - Pas u trenutku izdavanja komande prekida sve radnje koje radi u tom trenutku (osim vršenja nužde) - U laganom trku najkraćim putem dolazi do vodiča (bez dodatnog njuškanja, obilježavanja terena i sl.) - Sijeda ispred vodiča - Čeka na izdavanja sljedeće naredbe. Ukoliko se ne ispuni jedna od ovih točaka smatra se da pas nema pouzdano izrađenu naredbu dođi, koja je u određenim trenucima vrlo teška za psa (u trenutku igre s drugim psom, trčanja za mačkom i sl.) Ovu naredbu za početak vježbamo u uvjetima minimalnih ometajućih elemenat, tj. tamo gdje smo sigurni da će nam pas doći, te da ne postoji ništa što bi ga moglo omesti u tome. Naredba DOĐI:. Za početak pozovimo psića (IME+DOĐI) neposredno prije nego što ga hranimo (znači sa zdjelicom u ruci punoj fine klope). Psić će tada veselo dotrčati do nas te mu odmah spustimo zdjelicu ispred njega. Ovo ponavljajmo 2-3 dana zarednom (ne više). Kada vidimo da se psić odaziva na poziv krenimo u izradu pune naredbe DOĐI. Sada pozovimo psa (obavezno po principu IME+DOĐI), nagradimo ga kada dođe do nas, te izrecimo naredbu SIJEDNI, i ponovno nagradimo i pohvalimo psića. Ovime nastojimo da psić poveže naredbu DOĐI i SIJEDNI te da shvati kako DOĐI završava sjedanjem ispred svog vodiča tj.vlasnika.Također je bitno napomenuti da se psića nesmije predugo nagrađivati (2-3 dana) prilikom samog dolaska jer će u protivnom shvatiti kako DOĐI završava samim dolaskom a ne sjedanjem. Nakon par dana provjerimo dali je naš psić shvatio što od njega očekujemo. Pozovimo ga; pas će tada doći do nas te očekivati nagradu (koju mu sada nećemo dati). Pričekajmo kratko vrijeme (pazeći da ne izgubimo koncetraciju psa). Ukoliko pas ne učini ništa izdajmo naredbu SIJEDNI te nagradimo i pohvalimo psa. U buduće ćemo nastaviti učiti psa na ovaj način tj. da ga nećemo nagrađivati kada dođe nego odmah nakon što sjedne, a korekciju iz stajaćeg u sjedeči položaj je potrebo izvršiti što brže kako bi pas shvatio da se ne radi o odvojenoj naredbi nego samo jednoj koja uključuje i dolazak i sjedenje.Ukoliko je psić sjeo bez naše pomoći znaći da je shvatio te ga također obilno nagradimo i pohvalimo. Ukoliko smo došli do toga da naš psić prilikom poziva dođe do nas te bez naše pomoći sjedne možemo zaključiti da je naučio značenje naredbe DOĐI. Sada je vrijeme da psića postepeno uvodimo na mjesta s ometajućim elementima (i to od najlakšeg do najtežega). Za početak odvedimo ga u normalnu šetnju na njemu već poznati teren pa ga pozovimo, zatim na nepoznatiji teren, pa sve do pozivanja iz igre s drugim psom (o tome jos kasnije ponešto).. Bitno je napomenuti da ukoliko niste sigurni da će Vaš psić doći na poziv (jer će ga zainteresirati nešto drugo) a niste ga u stanju korigirati nemojte pozivati psa. Ovo je izuzetno važno jer ukoliko ovo ponovite par puta psiću neće biti teško zaključiti da baš i nemora doći svaki put kad ga pozovete, zbog toga jer Vi (kao alfa, tj vođa) nakon njegovog dolaska niste reagirali u smislu neslaganja s njegovim postupkom. Zato je potrebno prije poziva procjeniti dali ćete moći korigirati psa ukoliko ne dođe. Ako ste sigurni da jeste učinite sljedeće; pozovite psa, te ukoliko se ne odazove na poziv, dođite do njega, izrecite zabranu NE (za prekid trenutne radnje zbog koje nije došao). Prilikom toga ga obavezno protresite za šiju par puta, te se odmaknite nekoliko koraka unazad i ponovo pozovite psića.. Ukoliko niti tada ne dođe ponovimo postupak sve dok pas pravilno ne izvrši naredbu. Ovo je inače vrlo važan trenutak, jer u ovakvim situacijama ćete dokazati psiću tko je alfa, time što će te inzistirati da se podredi vašoj volji. Ukoliko odustanete, i psić nastavi raditi započeto, Vi za njega više niste alfa (a sjetimo se što znači biti alfa). Niste u stanju od psića dobiti ono što želite te samim time gubite na vrijednosti u njegovim očima. Kada smo došli do trenutka da imamo izrađen poziv tokom šetnje, možemo početi s vježbanjem poziva iz igre sa drugim psom (psima). Za ovu vježbu će nam biti potreban još jedan pas sa već izrađenim pozivom. Vježba se izvodi tako da oba vlasnika (vodiča) puste pse u igru te stanu jedan nasuprot drugoga (sl.1). U istom trenutku oba vodiča pozivaju svoje pse .U ovoj vježbi pas neće biti ometan od strane drugog psa zbog toga što su oba pozvana u istom trenutku. Nakon nekoliko treninga ovog tipa, kad pas pouzdano dolazi iz igre sa drugim psom potrebno je uvesti u vježbu još dva psa, te također sva 4 psa se pozivaju u istom trenutku (sl.2). Nakon što pas pouzdano izvodi ovu vježbu, prelazimo na najviši stupanj ometanja a to je kada se pas samostalno poziva iz igre, prvo s jednim psom, a zatim s više njih (može opet po principu treninga s 4 psa). Tokom izvođenja vježbi poziva iz igre također je potrebno koristiti isti princip učenja, kao i na početku, ukoliko pas ne dođe slijedi korekcija te ponovni poziv. U slučaju jakog ometanja od strane drugog psa pri pozivu našeg psića (skakanje na njega, griženje iz igre i sl.) ukoliko psić krene prema nama, možemo ponoviti poziv te ga hvaliti dok prilazi k nama zbog nastojanja i želje da dođe. )Također sljedi nešto veća količina nagradnih zalogaja;) nakon što pas izvrši u potpunosti naredbu. Sljedeće što ćemo naučiti našeg psića je naredba LEZI. Pouzdanost ove naredbe je bitna zbog toga što se obično koristi u situacijama kada ćemo psa ostavljati izvan naše kontrole, te od njega očekujemo da ostane ležati bez obzira na ometanje. Psa mozemo učiti ležanju iz stajećeg ili iz sjedećeg položaja. Ovdje ću opisati način učenja psa naredbi LEZI iz sjedećeg položaja. Naredba LEZI: Dok je pas u sjedećem položaju, pokazemo mu ukusni zalogaj te mu ga spustimo medu šape ne dozvoljavajući mu da ga uzme dok ne legne. U trenutku kada pas krene iz sjedećeg u ležeći položaj izgovorimo naredbu LEZI. Kad legne psu damo nagradni zalogaj te ga pohvalimo. Ukoliko se pas pokuša ustati izričemo zabranu NE te ga laganm pritiskom ili primanjem za obje šape i laganim povlačenjem unaprijed vratimo u prvobitni položaj. Nakon toga ponovno nagradimo i pohvalimo psa. Također ovu naredbu je potrebno vježbati postepeno s obzirom na elemente ometanja, te s postepenim odlaskom vodiča od psa. Međutim tu moram napomenuti jednu stvar gdje se obično griješi. Ukoliko želimo psa naučiti da ostaje duže vremena u ležećem položaju moramo postepeno se udaljavati od psa te mu se vraćati i onda nagrađivati-time ga nagrađujemo za ležanje. Česta pogreška je da se pas poziva (i tada nagrađuje) kada se vodič udalji, a kao rezultat toga dobijemo da se pas ustaje i dolazi do vodiča. -jer je i bio nagrađivan kada je došao do nas, a ne dok je ležao Ukoliko nam se tokom vježbanja dogodi da pas krene za nama potrebni je izreči zabranu NE, doći do njega te ga vratiti na mjesto gdje je ležao. Prilikom učenja ove naredbe potrebno je puno strpljenja i upornosti jer pas mora zadobiti povjerenje da ćete se uvijek vratiti po njega. Da bi nas pas čekao ispred dućana ili sl. potrebno je vježbat vježbu odležavanja. Vježba se izvodi tako da polegnemo psa i udaljimo se na neku udaljenost i okrenemo se prema psu i čekamo 2min. ako leži mirno i ne diže se smireno se vratimo do njega i smireno ga pohvalimo (ako smo sigurni da se pas neće dignuti za 2 min. postepeno povećavamo udaljenost i vrijeme odležavanja i na kraju kada to izvježbano počinjemo vježbati istu vježbu na isti način samo što se mi sakrijemo a pas treba ostati ležati). U suprotnom ako pas sjedne, digne se ili počne trčati slijedi korekcija i vraćanje u prvobitni položaj. Za usporedbu; radni psi su u stanju odležavati 2-3h. Također vježba mora završiti uvijek tako da Vi oslobodite psa naredbe a ne da se on samovoljno ustane, također jedan od načina na koji ćete psu dokazati da ste vi autoritet.

5. Hodanje na povodniku (ponašanje tokom šetnje) Iako ovo nije ništa novo nego nastavak odgoja psića, namjerno sam odvojio kao posebni odlomak, želeći pridodati veću važnost ovome nego što se obično daje, pogotovo ponašanju vlasnika tokom šetnje a ne psa. Medutim za početak treba objasniti kako psa naučiti da poslušno hoda uz nogu (tvz. prosta vodljivost,za razliku od službene.) Prosta vodljivost: za ovo nam je potrebna obična ogrlica (pogotovo kod štenaca) te povodnik. Pravilo je da se pas vodi s lijeve strane. Šetnja počinje tako da pas sjedi uz ljevu nogu vodiču. Na naredbu UZ NOGU ili PORED pas i vodič kreču u pravocrtnom smjeru. Ukoliko pas krene u bilo kojem smjeru od vodiča potrebno ga je korigirati na način da mu izdamo zabranu NE te trzajem povodnika vratimo u prvobitni položaj izgovarajući naredbu PORED. Odmah nakon što se pas postavi u prvobitni položaj potrebnoi ga je pohvaliti i nagraditi (naravno što finija klopa). U trenutku zaustavljanja izdajemo naredbu SJEDNI, te nagrađujemo psa. Važno je psa učiti da kad krećemo s komandom UZ krećemo isključivo lijevom nogom i da nam pas sjedi sa lijeve strane. Psa možemo učiti da nam hoda i s desne strane ali na dosta ispita zahtjeva se da pas hoda s lijeve strane, pa onda možemo odmah početi učiti štene da hoda s naše lijeve strane. Također treba obratiti pažnju da kada se zaustavljamo da pas sjeda ravno a ne pod nekim kutom. Ukoliko se pas zaustavlja pod nekim kutom možemo ga korigirati na način da ga u trenutku kada sijeda, lijevom rukom primaknemo sebi uz nogu, ili da ovo vježbamo na način da sa psićem hodamo uz zid, tako da je pas u nemogućnosti da se zakrene. Iako ovo izgleda vrlo jednostavno, puno vlasnika pasa imaju problema sa vodljivosti na povodniku (a da ne pričam o vodljivosti bez povodnika). Bitno je napomenuti da se hodanje na povodniku uči čim psić krene u svoju prvu šetnju (a naredbu SJEDI cemo uključivati tek kad je psić savlada). Većini vlasnika je žao trznuti povodnik kod šteneta od 8 tjedana, no opet se vraćam na ono da se moramo zapitati tko je alfa? Kako smo mi vlasnici (vodiči) alfe svojim psima (bar mi trebali biti) onda se moramo ponašati u skladu s time i u ovom slučaju. To znači mi smo oni koji ćemo psa naučiti kako se kretati dok je na povodniku, te mu autoritetom (trzajem povodnika) ne dozvoliti drugačije ponašanje od zahtjevanog. Još je bitno napomenuti da se pas ne smije držati na napetom povodniku tokom šetnje, nego u trenutku korekcije se napravi trzaj, a nakon toga povodnik je opušten. Ukoliko ćemo imati napeti povodnik pas će pokušavati savladati otpor koji mu pružamo te svaki put sve jače nas vući. Česta pogreška koja se događa da se pas nastoji korigirati trzajem povodnika u neposrednoj blizini drugog psa ( znači u trenutku kada se dva psa susretnu te se njuškaju i sl.). Time možemo izazvati tučnjavu dva psa. Potrebno je reagirati ranije, dok psi nisu u neposrednoj blizini. Ukoliko naš psić krene prema drugom psu moramo reagirati izdavajući oštru zabranu NE i trzajem povodnika. Također ove situacije se mogu vježbati u paru s jednim ili više pasa pri čemu jedan pas prolazi kraj ostalih (dok ovi sijede), ili prolazeći u suprotnim smijeru jedan pas kraj drugoga. Nakon što pas prođe kraj drugog psa bez nastojanja da krene njemu obavezno ga moramo nagraditi. Sljedeće što je bitno je ponašanje vodiča tokom šetnje, znači kada je pas bez povodnika. Večina vlasnika ima problema s time da pas odjuri. Greška koja se čini je da vlasnik nastoji sljediti svog psa (što obično nije u mogučnosti pa pas ide u šetnju stalno na povodniku). Vrlo važno je istaknut da pas mora paziti na nas a ne mi na psa. Mi smo vođa, i mi odlučujemo kamo se krećemo, a naš čopor nas slijedi (tj.naš pas). Znači kada primjetimo da nas pas ne gleda, da je otišao od nas, sakrijemo mu se negdje gdje nas neće vidjeti (iza drveta i sl.) Time će se dogoditi da će pas u jednom trenutku primjetiti da nas nema (a navikao je da mi njega pratimo a ne on nas), te će nas krenut tražiti. Mi za to vrijeme moramo ostati na mjestu sve dok pas dođe do nas, a nakon što dođe nastaviti šetnju kao da se ništa nije dogodilo (znači bez pohvala nagrada i sl.). Bitno je da se sakrijemo negdje malo dalje od mjesta gdje nas je pas zadnji put vidio, jer će nas prvo doći traziti na mjestu zadnjeg vizualnog kontakta. Čestim sakrivanjem dobit ćemo da će pas jednostavno morati stalno pogledavat i pratit nas tokom šetnje. Sljedeće što ćemo učiniti da ćemo tokom šetnje stalno mijenjati pravac kretanja, čime ćemo opet dobiti od psa veću koncetraciju na nas jer niti u jednom trenutku neće znati kojim ćemo putem nastaviti šetnju. Za napomenut je da ukoliko se sakrijemo psu nesmijemo ga pozivati. Time mu opet osiguravamo bezbrižnu šetnju jer u konačnici opet mi pazimo na njega a ne on na nas. Ove vježbice tokom šetnje izvodimo sve do trenutka dok ne primjetimo da se ponašanje psa promjenilo, da nas više ne napušta, te se češće okreće pogledavajući gdje se nalazimo. Također nemojte se bojati ovu vježbu izvoditi s štencima ( iz razloga da se ne izgube), jer su oni takoder u stanju pronaći svog vlasnika (pomoću njuha), a osim toga trajat će puno manje nego kod odraslijeg psa, jer će mladi psić odmah steći naviku da mora biti koncetriran na vlasnika tokom šetnje.

6. Boks (korisna stvar koju nije potrebno izbjegavati) Pri samom spominjanju boksa i psa, stvaramo si sliku mučenja psa, psa zatvorenog danima u malom prostoru o kojem nitko ne vodi brigu. Slažem se da je takvo postupanje prema psu izrazito mučenje životinje, međutim ukoliko boks koristimo na pravilan način pokaže se veoma koristan. Kao što znamo vukovi koriste jazbine, te je posve pririodno da i pas ima neku svoju jazbinu, znači vidimo da boks nije ništa što bi psu bilo neprirodno. Moje mišljenje je da bi svaki pas trebao imati boks, makar pas živio i u stanu. Jer boks je mjesto gdje će pas spavat, gdje će boravit u određenim trenucima, gdje će osjećati sigurnost. Psića je najbolje navikavati od prvog dana na boks.Time će on ubrzo steći naviku kako je boks njegovo mjesto, te će vrlo veselo boraviti unutra (iako mu nećemo zatvarati vratašca od boksa) i boks neće doživljavati kao ništa loše i ružno. Boks (postoje boksovi koji se daju rasklopiti te ih je vrlo lako nositi) nam može puno pomoći kada dođemo sa psom na nepoznato mjesto gdje potrebno prespavati. Ukoliko psa stavimo na njemu nepoznao on se neće moći naspavati i odmoriti jer će osjećati jedan dio nesigurnosti i stalno će biti oprezniji nego što bi inače bio. Ukoliko u takvoj situaciji imamo boks (znači njegovu jazbinu), psu ćemo znatno olakšati boravak u nepoznatome, jer će on ipak boravit u njemu poznatom prostoru, a i sebi ćemo riješiti probleme oko toga gdje će nam pas prespavati. Korisnost boksa se posebno ističe kod radnih pasa koji su često na terenu; psi koji imaju svoje boksove daleko su odmorniji i spremniji za rad drugi dan od pasa koji su prespavali (pitanje je uopće koliko su spavali) na nepoznatome.

7. Zaključak ( i još malo o odnosu čovjek-pas) Nadam se da sam ovim tekstom bar malo približio problematiku vezanu uz odgoj psa. Cilj mi je bio više istaknuti neke standardne greške kod odgoja nego samu tehniku izvođenja pojedinih vježbi. Kroz opis vježbi sam nastojao naglasiti da je velika važnost u upornosti i dosljednosti (npr.kolegica je svoje štence kažnjavala do 6mj. starosti za uzimanje hrane s poda-tek tada je pas popustio.).Nikada ne smijemo dozvoliti da pas pobjedi, tj da nam nametne svoju volju, jer time za njega više nismo vođa, nismo u stanju dobiti od njega ono što želimo. Takoder moramo stalno pratiti ponašanje psa i iz toga zaključivati što pas želi. Ukoliko tokom hranjenja priđemo psiću (ili psu) a on zareži na nas, on u tome trenutku nam govori da se maknemo od njega jer ne želi s nama dijeliti hranu. Ukoliko odstupimo on je pobjednik. Međutim u takvom trenutko moramo reagirati čvrsto i odlučno; ukoliko zareži; uzet ćemo mu zdjelicu sa hranom te će ostati bez ostatka obroka. Ukoliko ovo napravimo 2-3 puta pas će shvatiti poantu; da režanjem ne čuva hranu nego ostaje bez nje, a ukoliko ne zareži neće ostati bez hrane. Ovo je samo primjer kako se moramo ponašati, te biti odlučni u nastojanju da psu budemo alfa-jer alfa nije lako biti, u prirodi je alfa samo najbolji i najsposobniji pripadnik čopora (zato ostali pripadnici čopora i jesu vjerni i odani vođi). Na sebe smo preuzeli veliku zadaću, međutim ukoliko to uspijemo vidjet ćemo kako će nam nas pas biti zahvalan, odan i vjeran .Osjetit ćemo suradnju, njegovu sreću, jer postoji u njegovom životu netko koga će slijediti, postoji uzor. Pas će za svog vođu učiniti sve. Ispričao bi samo jedan slučaj. Kolega, vodič službenog policijskog psa, je imao nesreću da mu je pas sa 13 god obolio. Pas više nije mogao kontrolirati mokrenje. Međutim pas je patio, patio je zbog toga što je svjestan da radi ono što ne smije, da se suprostavlja volji svojeg vođe. (jer je kao štene naučio da to ne smije). Kolega ga je pokušao u trenutku vršenja nužde u stanu, pohvaljivat, da mu pokuša objasniti kako ne čini ništa loše, međutim nije uspio. Kolega mi je ovo pričao sa suzama u očima, tužan jer je izgubio psa-prijatelja koji mu je i u zadnjim trenucima svog života davao do znanja da ga cijeni i poštuje, da mu je vođa, onaj koji ga je vodio kroz život. Pas nije otišao od kuće, imao je uz koga završiti svoj život, uz svog vodiča, svog vođu. Ovim primjerom vidimo što znači psu kad ima nekoga, razmislite o svojem ponašanju prema psu, nemojte u njemu gledati čovjeka, jer on to nije, niti želi postati. Odgajajte ga kao psa, i priuštite mu život za kojeg on zna, onakav u kakvom će on biti sretan. Nadam se da će vlasnicima, pogotovo mladih pasa, ovo pomoći u razumijevanju načina života, te najvažnije, pomoći da postanu netko i nešto svojem psu. Jer pas će to znati cijeniti. Jedino živući svoj prirodan način života pas će biti sretan. Napomena: ovaj tekst je samo pomoć u odgoju, te pravilan način na koji ćete pristupit odgoju psića u trenutku kada dođe u obitelj. Međutim za potpuni uspijeh bilo bi dobro uključit se u rad u neki od kinoloških klubova gdje će psić proći nužnu socijalizaciju te naučit se radu u grupi pasa-što je nužno da bi se postigao uspijeh u odgajanju psa, a ukoliko činite pogreške instruktor će vas pravovremeno moći upozoriti.